Filozofske priče

Filozofske priče Predraga Fincija imaju iza sebe veliku, pomalo zagonetnu, a za neke pomalo i neželjenu tradiciju Benjamina, Kolakowskog i Heideggera, a i mislioca inicijala F. N., s kojim na više načina i započinje dvadeseto stoljeće. Iza sebe Filozofske priče imaju i auru umirovljenog profesora filozofije (pa još estetike!), imaju i famu ratnog izbjeglice i emigranta, filozofa u tuđemu svijetu. Sve to doprinosi pripovjednoj strani stvari, kao što doprinosi i stanovitoj distanciranosti u odnosu na ozbiljnost i redovničku obavezanost jednog filozofa. Ali postoji i još nešto u Filozofskim pričama. Moćan usmeni talent, kojemu je dodatnu sigurnost pružalo autorovo divljenje onima iz njegove životne i radne okoline koji ne samo da su takav talent imali, nego su ga svud naokolo rasipali, tako da na njega ne ostane sjećanja ni traga.

Ovo je lijepa i važna knjiga, u koju su istovremeno upisane povijest jednoga života i sve povijesti jednoga u međuvremenu iščezlog svijeta. Čak bi se moglo reći da su te povijesti, osobne i društvene, više doprinijele formi ovih tekstova, nego njihovom sadržaju. To je, barem što se ovog čitatelja tiče, golemi kompliment.

Miljenko Jergović